Sažetak

Smješten u 60-te, film  'Ženska prava hoću'  temelji se na istinitoj priči o grupi smionih žena koje su se, udruženim snagama, zauzele za pravdu i time pronašle vlastitu unutarnju snagu.

Iako vrlo daleko od uzbudljive svakodnevice Londona, život žena iz Dagenhama u Engleskoj bio je obojen zvukovima i prizorima nadolazeće ere optimizma o kojoj su slušale na radiju i gledale je na televiziji. Rita O'Grady (Sally Hawkins) odražava to pozitivno doba zajedno sa svojim prijateljicama i suradnicama iz gradske tvornice 'Fordovih' motora – Sandrom (Jamie Winstone), Eileen (Nicola Duffett), Brendom (Andrea Riseborough), Monicom (Lorraine Stanley) i Connie (Geraldine James) – koje se smiju u brk lošim uvjetima rada. Lisa (Rosamund Pike) je inteligentna žena obrazovana na Cambridgeu, koja se osjeća zarobljeno brinući se o kućanstvu i uz muža koji smatra da bi svoje mišljenje trebala zadržati za sebe. Ona možda ne živi u istom svijetu kao ostale radnice, ali dijeli njihove svjetonazore.

Nitko nije mogao zamisliti da bi revolucija mogla doći u Dagenham, dok se upravo to jednog dana nije i dogodilo. Rita, prije svega supruga i majka, prisiljena je prisustvovati sastanku s nadzornicom trgovine Connie, suosjećajnim predstavnikom sindikata Albertom (Bob Hoskins) i Peterom Hopkinsom (Rupert Graves), 'Fordovim' čelnikom za industrijske odnose.

Ono što je trebao biti tek neradni dan uz besplatan ručak, pretvorio se u nešto mnogo više kad su ona i njezine kolegice ostale zaprepaštene nedostatkom poštovanja iskazanim prema zaposlenicama na sastanku. Humorom, zdravim razumom i hrabrošću Rita i ostale žene suprotstavile su se svojim šefovima, sve agresivnijoj lokalnoj zajednici te na koncu i vladi, a svojom inteligencijom i nepredvidivošću parirale su bilo kojem muškom protivniku. Usuđujući se zauzeti za sebe i pomaknuti granice, ove su žene promijenile sustav za koji nitko nije htio ni priznati da je loš.