Taylor (Mae Whitman) je jedna od najboljih učenica u školi. Njezin je životni san upisati se na Yates. Pri kraju srednje škole njezini roditelji proživljavaju bračnu krizu, otac napušta majku, a Taylor zbog svega popušta u školi.

Počinje se udaljavati i od prijatelja, svom prvom dečku i velikoj ljubavi Harryju (J. Keltz) zamjera što je opsjednut Harvardom, počinje pokazivati neurotične znakove i stječe neke prisilne radnje. Jedan od uvjeta za upis na sveučilište koje je odabrala jest i pisanje eseja o nekom stvarnom ili zamišljenom uzoru.

Taylor piše esej, u stvari ispovjedno pismo Majci Terezi. Za razliku od drugih aplikanata, koji su pisali ono što se od njih očekuje, Taylor je potresno iskrena.

Ovisno o tome tko ga čita, njezin esej mogao bi biti propusnica za studij ili, naprotiv, razlog da bude odbijena, kao neprilagođena i posebna...

Film 'Acceptance' izvrsno dočarava histeriju koja vlada među roditeljima u vezi školovanja djece - počevši od mjesta u dječjem vrtiću koje se rezervira još prije rođenja djeteta, do biranja sveučilišta ne po sklonostima nego po odgovarajućem društvenom statusu.

Ali glavna je tema filma odrastanje i sazrijevanje, prihvaćanje na fakultet samo je jedno od mnogih prihvaćanja na tom putu, treba prihvatiti roditelje onakvima kakvi jesu, potruditi se da roditelji prihvate tebe, a najvažnije prihvaćanje od svih jest - prihvatiti samoga sebe, kako u svom eseju zaključuje junakinja filma.