U Zagrebu već gotovo 70 godina žive nekadašnji ratni drugovi iz Drugog svjetskog rata, Milivoj Boroša i Marko Zeljak. Imaju po 90 godina. Bivši kolege ne razgovaraju i ne žele se vidjeti gotovo punih sedam desetljeća, još od onoga ljetnog dana 1942. godine kada se zbio događaj koji je promijenio njihov život.

Tijekom polaska Hrvatske bombarderske legije na istočnu frontu jedan je bombarder s hrvatskim oznakama 25. lipnja 1942. preletio crtu bojišta i spustio se na sovjetsku stranu. Četveročlana posada hrvatskih legionara predala se Sovjetima. Prva trojica - braća Lav i Oleg Okševski te Milivoj Boroša - zajedno su organizirali bijeg kako bi se pridružili Sovjetima u borbi protiv njemačke invazije. Četvrti član posade - Marko Zeljak - praktički je otet.

Ipak, unatoč dobrovoljnom preletu još godinu i pol svi su ostali u zarobljeništvu. Nisu im vjerovali, a među ostalima u zloglasnom moskovskom zatvoru Ljubjanki osobno ih je ispitivao i čelnik tajne sovjetske policije NKVD-a Levrentij Berija. Braća Okševski proživjeli su u zarobljeništvu osobnu kalvariju, a samo se Milivoj Boroša uspio pridružiti Prvom jugoslavenskom odredu u Sovjetskom Savezu. Ondje se i školovao za pilota, a nakon završetka rata službovao je u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu.

Oteti Marko Zeljak odbio je ući u Jugoslavensku brigadu sastavljenu od ratnih zarobljenika pa se iz zarobljeništva vratio tek 1947. Od tada se dva nekadašnja ratna druga, Milivoj Boroša i Marko Zeljak, više nikada nisu sreli. Svaki drugačije gleda na presudni događaj njihova života, a kroz njihove stavove reflektira se podvojenost hrvatskoga društva za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega.

Dok se nekadašnji ljuti protivnici, njemački i britanski piloti, odavno redovito sastaju i razmjenjuju sjećanja, Drugi svjetski rat u Hrvatskoj još nije završio.