Jedne sparne pedesete godine 20. stoljeća, grupa radnika i zatvorenika (onih koji su trenutno politički nepodobni) poslani su na prisilni rad na staro odlagalište metala kladanjske lokalne željezarije. Među njima rade i žene i djevojke koje su pokušale tajno prebjeći preko granice, takozvane "kopečkarke". Svaki od njih ima neku svoju životnu priču, tijekom koje ispadne da je svatko "nehotice" došao raditi ovaj posao. Grupu, među ostalima, sačinjavaju i bivši trgovac Mlíkař, zatim odvjetnik, saksofonist, zatvorenik, profesor, kuhar, i drugi. Osim nezadovoljstva novih zbog ne baš privlačnoga posla, dvoje se mladih, zatvorenica i radnik, zaljube...

"Ševe na koncu" je češki poetski igrani film redatelja Jiříja Menzela (Strogo kontrolirani vlakovi, Vikendica u šumi, Svečanosti visibaba) nastao prema romanu Bohumila Hrabala, a koji bi se mogao opisati i kao gorka komedija i kao politička alegorija, naime, britka kritika tadašnjeg vladina režima. Upravo zbog toga je film, nakon što je snimljen, bio ocijenjen kao politički nekorektan te je njegovo prikazivanje bilo zabranjeno sve do 1990. godine.
Glavna nit filma vrti se oko ljubavne priče mlade zatvorenice i mladog radnika, koji su zbog nekakvih navodno slučajnih postupaka završili kao kažnjenici prisiljeni raditi na odlagalištu starog željeza. Film je u jednom trenutku groteskan i paradoksalan, a ponekad i liričan i predstavlja jedan od najboljih uradaka ovoga češkog redatelja.