Češki gradić Kostomlaty potkraj 2. svjetskog rata. Mladi Miloš Hrma završio je prometni tečaj i odlazi raditi na željezničku stanicu, kako bi s vremenom postao otpravnik vlakova. Šefa stanice (V. Valenta) najviše zanimaju golubovi koje uzgaja i posvećuje im se i u radnom vremenu, dok otpravnika vlakova Hubičku (J. Somr) najviše zanimaju žene. I Miloš ima djevojku, kondukterku Mášu (J. Bendová), no prilično je stidljiv i nesiguran. Nakon što provede ne baš uspješnu ljubavnu noć s Mášom, Miloš se pokuša ubiti, no spase ga i doktor mu savjetuje da potraži neku iskusniju ženu. Dok se i Miloš i Hubička bave svojim ljubavnim životom, Nijemci na bojištu doživljavaju poraze, a vlakovi sve češće lete u zrak. Jedan strojovođa obavijesti Hubičku da će i kroz njihovu postaju proći vlak pun streljiva i da bi netko na njega trebao baciti eksploziv...

Nakon što je 1965. Jiří Menzel režirao jednu epizodu u omnibusu Biseri na dnu, snimljenom prema pripovijetkama Bohumila Hrabala, godinu dana poslije mladi se češki redatelj u svome prvom cjelovečernjem filmu ponovno vratio Hrabalu. Film «Strogo kontrolirani vlakovi» nastao je prema istoimenom Hrabalovom romanu, a scenarij su zajednički napisali Hrabal i Menzel, čime je počela njihova duga i uspješna suradnja. U priči o zaposlenicima željezničke postaje koji su, dok se oko njih događaju užasi svjetskog rata, zaokupljeni svojim svakodnevnim problemima, komični tonovi s početka filma postupno se miješaju s ozbiljnijima, da bi na kraju ustupili pred tragičnima.
Film je 1967. i 1968. osvojio brojna priznanja i nagrade u Čehoslovačkoj i u svijetu, a najveći uspjeh bio je Oscar za najbolji film s neengleskog jezičnog područja. S vremenom, film je postao jedan od najcjenjenijih filmova češke, ali i svjetske kinematografije. Tako je, primjerice, godine 1982., u anketi koju je organizirao UNESCO, uvršten u popis sto najvećih djela svjetske kinematografije, a godine 2005., ponovno kao jedini češki film, našao se na ljestvici sto najboljih filmova svih vremena američkog časopisa Time.