Navigation Content

TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Jerga & Jaran na putu prema dolje

Iako su neki televizijski dan obilježila dva gradonačelnička redikula u 'Dnevniku 3', prije toga je gledateljstvo imalo priliku uživati u jednom dokumentarističkom (mo'š mislit) remek-djelu, 'Putovanju kroz historiju, istoriju, povijest, zemljopis, sat razredne zajednice i sto drugih čuda'. Dokumentarac emitiran u sklopu inače izvrsne emisije 'Reporteri' prikazao nam je putovanje Miljenka Jergovića (pisca-kolumnista iz Zagreba) i Marka Vidojkovića (pisca-kolumnista iz Beograda) nekadašnjim auto-stazama bratstva i jedinstva do odredišta koje nas, čini se, sve beziznimno čeka - Grčke

Foto: / Šteta što su sinoć Kerum i Bandić u 'Dnevniku 3' zasjenili sve drugo biserje na hrvatskim televizijskim programima. Da nisu, gledatelji bi imali prilike uživati i još danima duboko razmišljati o značenjem i značajem bremenitom dokumentarcu 'Putovanje kroz historiju, istoriju i povijest'. To je malo remek-djelo sinoć prikazano u inače izvrsnoj emisiji 'Reporteri', a sastoji se od putovanja dvojice pisaca-kolumnista s Ovih Prostora (TM) po bivšoj Autocesti bratstva i jedinstva u prastarom jugiću. Sama zamisao i nije najgora: tandrkanje po predjelima koje smo nekada nazivali zajedničkom državom, pa onda još u legendarnoj krntiji iz pjesme Zabranjenog pušenja, sigurno jest jedan od zanimljivijih 'on the road' doživljaja, no izvedba i rezultat ispali su takvi da je, baš kao i u onom Jergovićevom romanu, najzanimljiviji lik ispao – auto.

Evo i zašto. Prvo, ni Miljenko Jergović (pisac-kolumnist iz Hrvatske) ni Marko Vidojković (pisac-kolumnist iz Srbije) nisu osobito televizične osobe. Pred kamerama se ponašaju tek nešto prirodnije od likova u domaćim sapunicama, a kad pokušavaju ispasti duhoviti, to je smiješno samo žrtvama demencije od Vardara pa do Triglava, a svi ostali pobjegnu u sklonište. Najbolji primjer svega navedenog jedan je od prizora pri kraju dokumentarca, u kojem Jerga und Jaran (nije da ne znam kako se zove, ali ovako mi bolje paše u aliteraciju ;-)) sjede pod nekakvim makedonskim mostom i sarkastično raspredaju zbilja kretensku navadu balkanskih naroda da se nadmeću oko toga tko je stariji. Već mi je bilo pomalo neugodno kad su krenuli s onom prastarom forom iz 'Zločeste djece' o Srbima koji su postojali prije ameba, a kad su se kroz usiljeni grohot jedan drugome počeli obraćati s 'Miljenko, Harahvatu moj' i 'Marko, čovječe, Srbine moj', skoro sam se od muke zabila čelom u digitalni receiver.

Drugo, nije baš sasvim sigurno koja bi trebala biti objedinjujuća priča cijeloga dokumentarca. Da, dobro, vozikaju se Titovim stopama po nedovršenim plodovima jugoslavenske cestogradnje i to je samo po sebi narativni moment, ali njihovu spiku usput ni Bog Isus ne bi uspio složiti u nekakve smislene puzzle. Malo su na prešućivanju povijesnih tragedija u Bleiburgu, malo palamude s vlasnikom autootpada u Deželi koji je svojedobno gradio cestu i cesta je gradila njega, malo Jerga Marku čita pjesme dok ovaj popravlja auto, malo lupeta o crkvama i crpkama koje jedine uspijevaju u ovoj našoj novoj samostalnosti i samostojnosti i… ne znam, možda je problem u meni i mojim ograničenim umnim dosezima, ali jedini zajednički nazivnik na koji se cijela ta papazjanija može svesti izreciv je u svima dobro poznatoj internetskoj kratici: WTF??? (za čitatelje s crno-bijelim jezičnim nagnućima evo i cenzuriranog prijevoda: 'koji KIKI?').

Bilo je tu, dakako, i susreta s istaknutim političarima i državnicima, poput Stipe Mesića, pred kojim je Marko Vidojković pokazao da, osim automehaničarskih nagnuća, posjeduje i prodoran novinarski nerv. 'Sad ću vam pokvariti raspoloženje', reče, sav nanervan bivšemu predsjedniku RH, koji je u doba snimanja emisije još sjedio na Pantovčaku, 'kakav vam je to posao koji ste proglasili dobro obavljenim nakon što se država kojom ste predsjedali – raspala?' U, bogati, svi smo premrli od provokativnosti pred telkama, a vidim da se i Mesić usr'o do ušiju. Negdje u istom registru bio je i Jergović u razgovoru s Vukom Draškovićem, gdje, osim što je cijeli prizor izgledao kao da sredovječni hipi dolazi žicat drogu od kolumbijskog narkobosa sa zalizanim stajlingom, i opet nitko živ nije baš uspio do kraja ubrati o čemen oni to, matere ti. Mislim, naravno, znamo da su pričali o Jugoslaviji, o Srbima, Hrvatima, nacionalizmu i svim tim vječnim temama o kojima nitko drugi osim njih nema blage veze, ali nisam baš primijetila da je s Bubom Lenjom načeta bilo kakva nova ili drugačija tema, osim možebitno ona da se Jergović sa sugovornicima (kada im prezime ne počinje sa S) zna i prepirati i licem u lice, a ne samo putem oštro fraziranih novinskih napisa.

Treće i nešto ozbiljnije – interesantno je kako su dvojica pisaca-kolumnista čak i vlastitom pričom te očitovanjima potvrdili glavnu manu premise cijeloga dokumentarca, ali zapravo i svih drugih priča o raspadu Jugoslavije. Pri putovanju su kroz Hrvatsku i Srbiju te ono malo Bosne koju su okrznuli u Brčkom, naime, još koliko-toliko držali vlastite zaključke pod kontrolom jer im je teren poznat i bavili su se pričama kojima se ionako bave u sklopu svojeg javnog lika & djela. No kad su došli do Makedonije, sve je otišlo u Honduras. Pustili su druge da pričaju, a njih dvojica ulijetali tek s nekim potpuno nepovezanim i očito potpuno neobaviještenim zapažanjima, dokazujući time da se sve priče o bivšoj Jugoslaviji na ovim našim nesretnim prostorima uglavnom razglabaju samo iz jedne, polarizirane perspektive. One na liniji Hrvati - Srbi. Jedan mali odmak prema narodu koji nije bio dio te dvojne kulturne SFRJ-dominacije – i gotovo je. Ništa više ne znaju i ništa više ne razumiju. Klasika. Mainstream. Da nije tužno, bilo bi dosadno, premda je zapravo oboje.

Na kraju još samo malo o onome Yugu, koji je na početku filma predstavljen kao ravnopravni suputnik, a na početku ovoga članka kao najzanimljiviji sudionik road tripa o kojem je snimljen dokumentarac. Kvario se često, trošio je puno, izgledao užasno i na kraju je ostavljen negdje iza makedonsko-grčke granice, potpuno neupotrebljiv u Europskoj uniji. Majketigaspalim, KOJA SIMBOLIKA! Svima su nam kolektivno gaće zadrhtale. I svi smo se odmah sjetili Jergovićevih riječi s početka dokumentarca (citiram po sjećanju): 'Moja je lična i privatna povijest obilježena nemogućnošću povratka kući jer je ono što sam smatrao domom izgubljeno u vremenu. A putovanje kroz vrijeme nije moguće.' Živa istina, gospodine Thomasu Wolfe. Yugo nije DeLorean, a ni vas dvojica niste ludi profesor + Michael J. Fox. No ako ništa drugo, vjerojatno ste precizno pogodili odredište kojemu nezaustavljivo stremimo. Draga braćo Grci, evo nas, samo što nismo! Jerga und Jaran bijahu nam prethodnica.

<iframe width="600" height="345" src="http://www.youtube.com/embed/fiubsfk0szE" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>

Kontrolirajte TV vodič mišem
Jeste li znali?

TV vodič na MAXtv portalu možete pomicati i mišem - kliknite lijevom tipkom na vodič, držite je, te povlačite mišem vodič po želji
 Još savjeta »

T-Com

Moj Telekom Portal

Pregledavajte i administrirajte sve vaše usluge Hrvatskog Telekoma na jednom mjestu, od sada bilo kada i bilo gdje putem Moj Telekom portala


Učitavam podatke...