Navigation Content

TONY LEUNG:

'Snimanje je bilo toliko naporno da sam se razbolio'

Tony Leung, zvijezda kung fu spektakla 'The Grandmaster' ('Veliki Meštar'), koji ćete gledati u sklopu MAXtv Filmomanije 7 (19. - 29. rujna, Cineplexx Centar Kaptol), govori o kung fuu, Bruceu Leeju i izazovima četverogodišnjeg rada na jednom filmu

Foto: Sven Hoppe/ 'The Grandmaster' je posljednji u nizu uradaka redatelja Wong Kar Waija, ikone azijske arthouse kinematografije, jedna od mnogih, ali stilski jedinstveno upakirana saga o Ip Manu, legendarnom učitelju Brucea Leeja i novoj ikoni kineske industrije pokretnih slika.

Glavnu ulogu u ovom borilačkom epu, zasnovanom na istinitoj priči, ima ikona hongkonškog karakternog glumišta Tony Leung. Leung je tijekom promocije filma u Bangkoku razgovarao o tome kako je to oživjeti Ip Mana na velikom platnu, kao i o epskim pothvatima transformacije koje je podrazumijevao ovaj filmski angažman.

'Lik je trebao biti mješavina Ip Mana i Brucea Leeja', kaže Tony Leung, objašnjavajući kako je od redatelja za pripremu dobio više literature o Bruceu Leeju, nego o njegovom učitelju, liku kojeg je trebao prikazati u filmu.

'S Wong Kar Waijem surađujem više od deset godina. Jako vjerujemo jedan drugome. Film ne želi biti dokumentarac, htjeli smo stvoriti neku vrstu idealnog, 'savršenog' Ip Mana. Moj je dojam da je Ip Man bio jako nježan, civiliziran gospodin i duboki mislilac. Kad se borio, postajao je druga osoba, divlja, gotovo životinjska. Mislio sam da je to fascinantan spoj. Čovjek koji je kao sin bogate obitelji, sin zemljoposjednika, imao sve do svoje četrdesete godine. Tada je iskusio golemi pad, ali unatoč svim traumama i dalje je ostao stajati. Fascinantno. Pa smo tako kroz redateljevo istraživanje Ip Mana i moje proučavanje Brucea Leeja stvorili savršenu verziju Ip Mana. On je vrlo pozitivan. Nikada u niti jednom Wong Kar Waijevom filmu nisam glumio toliko pozitivan lik.


U kojem smislu pozitivan?


Jako je optimističan. Kako bi inače na stajao na kraju svega kroz što je prošao? Čuo sam svog učitelja wing chuna (Duncan Leung) kada je govorio o Ip Manu koji je prvi put došao u Hong Kong. Bilo je to kao da je otišao iz neba u pakao. Nije imao apsolutno ništa. Njegov dom, bogatstvo, obitelj, sve je nestalo. Njegove dvije kćeri su umrle. Učitelj mi je rekao da kada je prvi put došao u Hong Kong, Ip Man nije imao ni deku s kojom bi se pokrio. Morao ju je posuditi od jednog učenika, koji ju je onda trebao natrag. Ali ostao je tipom osobe koja se sa životom susreće s osmjehom. Bio je čista pozitiva. Mislim da je kung fu oblikovao njegov pristup životu. S druge strane, Bruce Lee je bio suprotan: život je oblikovao kung fu. Bruce Lee je učio filozofiju, daoizam. Štoviše, Ip Man i Bruce Lee krenuli su drugim putevima ka istom odredištu. U svojim pisanjima, Bruce Lee je često govorio o Ip Manu, nazivajući ga jednim od velikana svijeta kung fua. Ip Man mu je pomogao da shvati kako kung fu nije samo fizički trening ili sredstvo samoobrane, već oblik mentalne kultivacije načina života. To sam shvatio tek kada sam i osobno učio kung fu.

Trenirali ste?

Zahvaljujući treningu mogao sam postići daleko više na velikom platnu. U isto mi je vrijeme pomoglo da uđem u lik daleko više nego što bih to mogao da sam samo čitao o njemu. Zato mi je jasno zašto je redatelj tražio od mene da prođem tako dug i rigorozan proces fizičkog treninga, tijekom kojeg sam dva puta slomio ruku. Trenirao sam gotovo četiri godine, a pauzirao samo onda kada sam se ozlijedio. Nikada se u mladosti nisam bavio kung fuom. Počeo sam s 47 godina. Nakon što sam prvi put slomio ruku, liječnik je rekao da moram mirovati šest mjeseci. Ali da sam to učinio, mogao sam zaboraviti na sve. Morao bih sve raditi ispočetka. Imao sam frakturu, tako da sam samo zamotao ruku i vratio se treningu dva tjedna kasnije. Ali nije zacijelila pa je ponovo pukla prvi dan treninga.
Bilo je puno gore kada sam je slomio drugi put. Tako da se nisam usudio ne poslušati liječnike pa sam se odmarao četiri mjeseca. To su bila jedina dva puta u te četiri godine da nisam trenirao.
Uglavnom, bile su to teške, ali i ispunjujuće četiri godine. Bilo je jako zabavno. Nikada prije nisam snimio takav film s Wong kar Waijem! Uvijek glumim mračne likove, ali ovo je tako pozitivna, optimistična uloga. Sada kada sam u pedesetim godinama života, sve sam manje zainteresiran za glumu u teškim dramama. Radije bih glumio lik sa svjetlijim odnosom prema životu.

Jeste li voljeli kung fu prije svega toga?


Kao dijete sam bio fan Brucea Leeja. Njegove sam filmove gledao sa sedam, osam godina. Ali šezdesetih su nas učili da samo dvije vrste ljudi uče kung fu – policajci i gangsteri (smijeh). Činilo se da je riječ o tučnjavi, makljaži ili nastupu. Tek nakon što sam uzeo ovu ulogu, shvatio sam o čemu je zapravo kung fu. Želio bih pokazati mladim ljudima i njihovim roditeljima što je zapravo kung fu. Njegov pravi duh. Lekcije napornog rada, discipline i treniranja uma mogu se primijeniti u životu.

Na filmu ste radili više od četiri godine – koliko ste vremena navikli raditi na projektima drugih redatelja?

Oko šest mjeseci (smijeh). Najviše šest mjeseci. Ljudi me pitaju je li mi teško raditi na jednom filmu četiri godine. Kažem im, snimam filmove više od trideset godina i uvijek sam uživao. Što je četiri godine? Što više vremena imaš, zabavnije je.

Navodno ste se stvarno udarali pred kamerama. Drugim riječima, nije bilo lažnih i blagih udaraca?

Da. Nisu htjeli snimiti kung fu scene na uobičajeni način. Htjeli su da budu autentične. Ali ja to nisam mogao učiniti. Nisam mogao prijeći taj most. Malo sam razočaran u sebe jer se nisam mogao toliko prepustiti. No opet, moj se lik nije borio da bi ubijao ljude. Za njega, bila je to nježna igra. Stoga nije bilo potrebe tako jako udarati. Ali stvarno sam bio testiran tijekom tih scena, bilo mi je teško. Rekao sam Wong Kar Waiju da mi je od svih scena borbe, najteža bila ona na kiši – iz svih uglova.
Snimali smo je 30 noći za redom. Cijelu noć, svaku noć, tijekom listopada i studenog. Od oko sedam sati ujutro, bili smo posve mokri, ali nismo se smjeli presvući dok nismo završili sljedeće jutro. Do ponoći, tresao bih se od hladnoće. Tako je bilo svaku noć. Počeo sam piti lijek protiv prehlade. Osjećao sam da postajem sve bolesniji i bolesniji. Kada smo zavšili ovu scenu, bio sam na bolovanju pet dana. Pio sam lijekove i živio od riže. Mislio sam da sam dobio upalu pluća. Kašljao sam i kašljao i nisam mogao stati. Ispostavilo se da imam bronhitis. To je bila najteža stvar na snimanju. Osim toga, borili smo se u vodi koja je bila do gležnjeva, sa skliskim cipelama. Trening te ne priprema na takve uvjete! (smijeh)



Zanimat će vas u MAXtv videoteci:
Majstor tai-chija
Zmajeva šaka

Kontrolirajte TV vodič mišem
Jeste li znali?

TV vodič na MAXtv portalu možete pomicati i mišem - kliknite lijevom tipkom na vodič, držite je, te povlačite mišem vodič po želji
 Još savjeta »

T-Com

Moj Telekom Portal

Pregledavajte i administrirajte sve vaše usluge Hrvatskog Telekoma na jednom mjestu, od sada bilo kada i bilo gdje putem Moj Telekom portala


Učitavam podatke...